Historija Jevreja

Historija jevreja u bosni i hercegovini

Historijat

Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini, tačnije prisustvo jevrejskog naroda u Bosni i Hercegovini, na osnovu pisanih dokumenata datira od 16. stoljeća. Prvi pisani dokument koji govori o Jevrejima u Sarajevu je dokument u sidžilu sarajevskog suda iz 1565. godne. Katolički kraljevski par Ferdinand i Izabela donijeli su, 31. marta 1492. godine, kraljevski edikt kojim je naređeno svim Jevrejima da napuste Španiju u roku od četiri slijedeća mjeseca ili, kako su doslovno, rekli: “Poslije zrelog razmatranja, naređujemo da se protjeraju iz naših kraljevstava svi Jevreji i da se tu više nikada ne vrate”. Jevreji su prodali svu svoju imovinu, često u bescijenje, i napustili Španiju, svoju domovinu, koju nikada neće zaboraviti i koju će uvijek nositi u dubini svoje duše. Krenuli su u raznim pravcima. Prvo u Portugal, zatim u tadašnje Otomansko carstvo, Veneciju i Dubrovnik te, najzad, na prostore današnje Bosne i Hercegovine, gdje, evo, istina u veoma skromnom broju, i danas žive.

 

Krajem 16. vijeka, veliki vezir Sijavuš-paša, sagradio je u Sarajevu veliki han, tzv. Sijavuš-pašinu dairu, koju su Jevreji nazivali Kortiž, a ostali građani Velika avlija. Ovaj objekat podignut je kao evladijet-vakuf, vezan za Sijavuš-pašine zadužbine i njegovo potomstvo u Istanbulu, i predat je Jevrejima da tu stanuju. Ova nastanba bila je locirana u blizini sarajevske čaršije, a uz nju je nešto kasnije, 1581. godine, sagrađen prvi jevrejski hram u Sarajevu. Taj prvi sakralni objekat sarajevskih Jevreja Sefarda nazvan je još i II Kal Grandi. Po svojoj koncepciji, ovaj hram neodoljivo asocira i podsjeća na hramove daleke Španije, zemlje porijekla Jevreja Sefarda. Prvi poznati sarajevski rabin bio je Samuel Baruh, porijeklom iz Soluna, grada u kojem je tada živio veliki broj Jevreja. Sijavuš-pašine daire, mada u početku mjesto najveće koncentracije sarajevskih Jevreja, nisu nikada poprimile oblike klasičnog geta, kao što je bilo slučajeva na Zapadu. Vrata Velike avlije nikada nisu zaključavana, a jevrejski trgovci imali su svoje dućane u sarajevskoj čaršiji i bili članovi pojedinih esnafa. Ova jevrejska nastanba, kao i mnoge građevine u Sarajevu, često je stradavala u požarima, a potpuno je izgorjela 8. avgusta 1879. godine u velikom požaru koji je zahvatio sarajevsku čaršiju i njenu okolinu. Prema savremenicima, pred njen nestanak ova zgrada imala je 46 soba. Inače, to je bio prvi primjer kolektivnog stanovanja u Sarajevu.

Dolaskom na Balkan, tako i u Bosnu i Hercegovinu, a posebno u Sarajevo, kao najveći centar toga vremena, Jevreji su znatno doprinijeli razvoju privredne djelatnosti, zanatstva i medicine, posebno u novom načinu organizovanja poslova, uvodeći nove forme i metode kapitalističke privrede. Pored domaćih trgovaca, zatim Dubrovčana, Mlečana, Firentinaca i drugih, Jevreji počinju igrati sve značajniju ulogu u trgovini ovoga grada, posebno spoljnjoj. Pravni i društveni položaj Jevreja u Sarajevu nije se razlikovao od položaja Jevreja nastanjenih po drugim gradovima Osmanskog carstva. Svoje porodične, bračne, nasljedne i druge imovinsko-pravne poslove Jevreji su rješavali pred svojim vjerskim starješinom, rabinom, dok su u agrarno-pravnim stvarima odgovarali isključivo pred kadijom.

Osmanski izvori pokazuju da su Jevreji od svog dolaska u Bosnu mogli slobodno da vrše svoje vjerske obrede, bez bilo kakvih ograničenja. Kako su Jevreji u Bosni i Hercegovini živjeli uglavnom u gradovima, oni su, kao i ostalo gradsko stanovništvo, bili oslobođeni izvjesnih nameta, obzirom da su se bavili zanatstvom i trgovinom.

Pročitajte više

Pričitajte više o historiji Jevreja u Bosni i Hercegovini

Historija Jevreja

Dr Vita Kajon

Dr Vita Kajon rodio se u Sarajevu 1888. godine u patrijarhalnoj porodici. Sve članove ove porodice krasila je ljubav za

Pročitajte više