Moj život, moja religija – Izgradnja međureligijskog dijaloga između mladih u BiH

Piše: Igor Kožemjakin, hazan Jevrejske opštine Sarajevo

Ima od toga već i šest godina kako je Međureligijsko vijeće u BiH održalo prvi Samit mladih u predivnom ambijentu nacionalnog parka Kozara. Radio sam tada kao Stručni savjetnik Međureligijskog vijeća u BiH i bio jedan od organizatora i trenera na ovom susretu koji je bio kulminacija projekta “Jačanje međureligijskog dijaloga u BiH” koje je Vijeće u to vrijeme provodilo u saradnji s Catholic Relief Services (CRS). U to vrijeme, u okviru Vijeća je djelovalo 15 Odbora za međureligijsku saradnju iz kojih smo animirali oko 40 mladih iz tih lokalnih zajednica sa željom da im pružimo priliku da tokom sedmodnevnog Samita na Kozari unaprijede svoje liderske vještine i sposobnosti u izgradnji mira. Tokom događaja, stekli su dublje razumijevanje drugih religija i značaja aktivizma u svojim zajednicama, uključujući volonterski rad i aktivizam putem društvenih mreža. Već na prvim radionicama upoznavanja smo primjetili da imamo priliku raditi sa izuzetnim mladim ljudima, svjesnim svojih predrasuda i strahova ali i spremnim da upoznavanjem svojih vršnjaka i njihovih religija prevaziđu te predrasude.
Slijedila je radionica za radionicom, počevši sa upoznavanjem sa osnovnim postulatima i vjerovanjima četiri tradicionalne crkve i vjerske zajednice preko upoznavanja sa obredoslovljem i životnim ciklusom u svakoj religijskoj zajednici. Mladi su aktivno učestvovali u sesijma, posebno u dijelu kada su mogli postavljati pitanja što je dodatno potaklo sve trenere i predavače da maksimalno odgovore svom zadatku.
 
 
Moje prvo predavanje o osnovama Judaizma je bilo prekratko da odgovorim na sve znatiželjne upite koji su se nizali poput bisera, a bilo je i “bisera” tipa “Kako to da ste vi Jevreji svi bogati?”, a odgovor da se radi o “bogatsvu duhom” je naišao na pozitivne reakcije. Pošto nije bilo dovoljno vremena da odgovorim na sva pitanja koja su mi postavljena dogovorili smo se da nakon večere sjednemo u hotelski lobi i da u jednom neposrednom razgovoru pokušam dati svoj doprinos razbijanju antisemitskih predrasuda. Naše “sijelo” je počelo oko 22:00 a razgovor je trajao do sitnih jutarnjih sati, što nije spriječilo učesnice i učesnike da sutra budu na vrijeme na prvoj jutarnjij sesiji. U jednoj opuštenoj atmosferi smo razgovarali o mojoj vjeri, običajima i tradicijama, pronalazili sličnosti i razlike in a kraju se svi složili da se suštinski i ne razlikujemo toliko koliko smo mislili, da naše razlike nisu prepreka nego naprotiv, prednost koja u raznim formama oslikavaju istu suštinu ljubavi prema Bogu i ljudima.
Jedan od najzanimljivijih trenutaka bila je posjeta četiri različite bogomolje u Banja Luci. Većini učesnika je to bio prvi put da su posjetili sinagogu. Pitanja su opet pljuštala a kratko vrijeme posjete nije bilo naš saveznik. Ipak, mladi su uspjeli dobiti većinu odgovora na postavljena pitanja a vrijeme provedeno u busu u povrtku sam iskoristio da odgovorim na neodgovorena pitanja. Iako su se svi vratili umorni, kratka sesija nakon posjete odužila se zbog bogatstva dojmova koje su svi željeli podijeliti. Tu sam osjetio iskrenu namjeru mladih da dožive iskustvo dijaloga kroz iskustvo doživljaja drugog i drugačijeg u njegovoj vlastitoj religioznosti. Ovaj susret je uspio da kreira prostor slobode i povjerenja, a to je jedan od preduslova za prihvatanje drugog uz potpuno poštovanje njenih ili njegovih uvjerenja. Mladi su u takvoj atmosferi uspjeli da stvore povjerenje i ako su na početku samita grupe obrazovale prema vjerskoj pripadnosti pred kraj samita su se mladi okupljali u grupe prema geografskoj pripadnosti što je imalo za rezultat poboljšanje odnosa unutar Odbora što je i bio jedan od glavnih ciljeva ovog programa.
 
Pored učenja i sticanja novih saznanja, ovi divni mladi ljudi su uživali i u pjesmi, muzici, zabavi i smijehu. Rodila su se nova prijateljstva, ideje za unapređenje saradnje u lokalnim zajednicama i jedna grupa mladih ljudi ujedinjenih u svojoj različitosti kao okosnica Mreže mladih MRV BiH. Samit je pružio izvanrednu priliku za mlade da se povežu, razumiju jedni druge i rade na izgradnji mira u svojim zajednicama.
Projekat “Jačanje međureligijskog dijaloga u BiH” se privodio kraju i došlo je vrijeme da se predstave uspjesi i rezultati projekta. Odbori su prezentovali svoja dostignuća a onda je red došao na mlade, da i oni predstave rezultate jačanja njihove mreže. Jedan od mladih je govoreći o Samitu na Kozari i njegovim prvim susretom sa osobom jevrejske vjere rekao: „I tako ti ja prvi put u životu upoznam jednog Jevreja…skroz normalan čovjek“ nakon čega se gromoglasan smijeh prolomio salom, smijeh koji je utišao težinu predrasuda s kojima je taj mladić došao na Kozaru i koje pritišću naše društvo i danas, šest godina kasnije.
 
MRV BiH nastavlja promovisati mir i suživot kroz međureligijski dijalog, a ja danas imam priliku da svoj doprinos dam kroz članstvo i aktivizam u Odboru za međureligijsku saradnju Sarajevo.

Share :

Tags :

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *