Koje su životinje košer? Kako se priprema košer hrana? I zašto uopće držimo košer?
Svatko tko je posjetio mjesta sa velikom jevrejskom populacijom vjerojatno je uživao u košer hot dogovima, košer falafelu ili košer narescima. Kakva je povijest ove ukusne hrane?
Hebrejska riječ “košer” doslovno znači “pripremljeno”. Hrana koju dopušta Tora i koja je pripremljena u skladu s jevrejskim zakonom je košer. U ovom ćemo članku bez ulaženja u velike detalje pokušati objasniti što hranu čini “košer” i na kraju ćemo se pozabaviti filozofskom podlogom pojma košer.
KOŠER VRSTE
1. Životinje
Tora (Levitski zakonik 11:3) daje popis osobina dozvoljenih životinja i kaže da se radi o životinjama sa potpuno rascijepljenim kopitima koje preživaju pojedenu hranu (preživači). Košer životinje su uvijek sisavci i biljojedi. Košer životinje koje se danas obično jedu su krava, koza i ovca – ponekad i jelen i bivol.
2. Ptice
Tora nabraja 24 zabranjene vrste ptica a Talmud objašnjava da, između ostalih znakova, sve su ptice grabežljivice (strvinar, jastreb, orao) zabranjene. Danas se uobičajilo jesti samo one ptice za koje po utvrđenoj tradiciji znamo da su košer – na primjer pile, purana, patku i gusku.
Što se tiče “košer jaja” ona moraju potjecati od košer ptice (npr. kokoši).
3. Riba
Tora (Levitski zakonik 11:9) nas uči da košer ribe moraju imati i peraje i ljuske. (Peraje omogućuju ribama plivanje a ljuske pokrivaju njihova tijela). Čak ako riba ima samo jednu ljusku ili jednu peraju, ona je dopuštena. Tuna, na primjer, ima mali broj ljuski no ipak je košer. Druge popularne košer ribe su brancin, šaran, bakalar, iverak, haringa, lokarda, pastrva i losos.
Školjkaši (poput jastoga i raka) i drugi ljuskari (poput mekušaca) nisu košer jer nemaju ljuske. Osim toga, svi morski sisavci (npr. kitovi i delfini) nisu košer.
Da, postoje košer vrste sušija i kavijara – pod uvjetom da potječu od košer vrsti (onih koje imaju peraje i ljuske) te da su pripremljeni isključivo pomoću košer pribora (noževi, daske za rezanje itd.).
4. Insekti
Mnogi su ljudi iznenađeni kada otkriju da postoje četiri vrste skakavaca koje su košer (Levitski zakonik 11:22). Ipak, svi ostali insekti nisu košer. Moglo bi se pomisliti da ova spoznaja neće imati osobitu primjenu u našim modernim prehrambenim navikama. Ali, istinu govoreći, velik broj zeljastog povrća (zelena salata, brokoli) često na svojim listovima ima insekte te ih se prije jela mora pažljivo pregledati. I poneko voće, kao na primjer maline i jagode mogu predstavljati problem.
Rabini su razvili osobite metode za temeljitu provjeru ovih vrsta voća i povrća .
KOŠER KLANJE
1. Šehita
Osim što mora biti od košer životinje, da bi meso bilo košer, životinja ili ptica mora biti zaklana onako kako to zapovijeda Tora (Šehita). Za ribu ovakvi propisi ne postoje. Postupak zahtijeva da posebno obučen košer koljač (šohet) prereže dušnik i ezofagus životinje posebnim, poput britve oštrim nožem. Tim postupkom reže se i karotida te životinja istoga trena bezbolno umire.
2. Bedika
Nakon što je životinja/ptica zaklana na ispravan način, njezini se unutarnji organi pregledavaju i traže se mogući dokazi bilo kakve fiziološke nenormalnosti zbog koje bi životinja mogla biti proglašena ne-košer (treif). Pogotovo se detaljno moraju pregledati pluća kako bi se utvrdilo da ne postoje nikakve priraslice (sirhot) koje mogu ukazivati na naprsline na plućima.
3. Nikur
Tijelo životinje sadrži mnoštvo vena (npr. Gid HaNaše) i masnoća (helev) koje Tora zabranjuje i koje se moraju ukloniti. Postupak uklanjanja naziva se “Nikur” i vrlo je zamršen. Danas se stražnji dio većine košer životinja jednostavno uklanja i prodaje kao ne-košer meso.
4. Soljenje
Tora zabranjuje jedenje krvi životinje ili ptice (Levitski zakonik 7:26); kod riba ova zabrana ne postoji. I zato, kako bi iscijedili krv, cijela površina mesa mora biti pokrivena grubom solju. Zatim se tako zasoljeno meso ostavlja sat vremena na nagnutoj ili perforiranoj podlozi kako bi se krvi omogućilo da slobodno isteče. Nakon toga se meso temeljito ispire kako bi se odstranila sol. Meso se mora košerizirati unutar 72 sata od klanja kako se krv ne bi uspjela zgrušati. (Drugačiji način odstranjivanja krvi je prženje na perforiranoj rešetki nad otvorenom vatrom).
DODATNE ZABRANE
1. Meso i mlijeko
Tora zabranjuje konzumaciju mesa i mlijeka zajedno te zabranjuje čak i njihovo zajedničko kuhanje (kao i dobivanje koristi iz takve mješavine). Kao zaštitnu mjeru Mudraci su zabranili jedenje mesnih i mliječnih proizvoda u istom obroku kao i pripremanje takvih obroka uz pomoć istih kuhinjskih potrepština. Zbog toga košer kuhinja mora imati dva seta posuda, lonaca, tanjura i pribora za jelo – jedan set za mesna a drugi za mliječna jela.
Nakon konzumacije mesnih proizvoda mora se čekati šest sati da bi se smjelo jesti mliječne proizvode. Ali, meso se smije jesti nakon mliječnih proizvoda (osim tvrdih sireva u slučaju kojih se također mora čekati šest sati). Prije nego li se nakon mliječnih proizvoda započne sa jedenjem mesa, mora se pojesti komad čvrste hrane a usta se moraju isprati.
2. Ud žive životinje
Tora (Deut. 12:23) zabranjuje jedenje uda koji je uklonjen sa životinje prije nego što je životinja bila ubijena. Na hebrejskom to se zove Ever Min HaHai. (ovo je jedan od Sedam Zakona danih Noinim Sinovima koji se odnose i na ne-Jevreje)
3. Halav Israel
Rabinski propis zahtijeva da se nadzire proces mužnje kako bi se osiguralo da mlijeko potječe od košer životinje. U Sjedinjenim Državama mnogi se ljudi oslanjaju na propise i kontrole Ministarstva poljoprivrede te su uvjereni da su ti propisi dovoljno strogi da zadovolje rabinski propis o nadzoru. Ipak, mnogi ljudi se u to ne pouzdaju i konzumiraju samo mliječne proizvode sa oznakom Halav Israel (doslovno, “Jevrejsko mlijeko”).
4. Bišul Akum
Bišul Akum je hebrejski izraz koji znači “skuhao ne-Jevrej”. Kao rabinsko osiguranje protiv asimilacije, određene vrste hrane koje je pripremio ne-Jevrej smatraju se ne-košer. Iako postoji mnogo detalja, glavno je pravilo da se svaka kuhana hrana koja:
1) se ne bi mogla jesti sirova, i
2) je dovoljno važna da ju se posluži na prazničkom stolu ne smije jesti ako ju je skuhao ne-Jevrej.
Ako Jevrej pomaže u pripremi hrane paljenjem vatre ili kuhanjem, hranu se smije jesti čak i ako ju je skuhao ne-Jevrej (naravno, pod uvjetom da je sama hrana na svaki drugi način košer).
KOŠER PLODOVI
1. Zrnje
Prilikom pridržavanja pravila košer prehrane postoje problemi sa zrnjem koji se nazivaju Hadaš i Jašan — doslovno “novo” i “staro”. Tora (Levitski zakonik 23:14) kaže da ako je zrnje (kao npr. pšenica) požnjeto prije Pesaha to zrnje ne smijemo jesti dok ne prođe (drugi dan) Pesaha.
To znači da postoje dvije vrste zrnja: zrnje koje nije proslavilo prvi Pesah (u tom trenutku) zabranjeno je i naziva se Hadaš, dok se zrnje koje je već proslavilo blagdan Pesaha naziva Jašan i ono je dopušteno za uporabu.
Drugi problem koji postoji sa zrnjem naziva se Hala. (Ne miješati sa kruhom u obliku pletenice kojega jedemo na Šabat). Kada se zamijesi veća količina tijesta (više od jednoga kilograma) u svrhu pečenja, mala se količina tijesta odvaja od mase i spaljuje (u vrijeme Hrama ovaj se dio tijesta davao Kohenu). Kada se hala odvoji od ostalog tijesta taj ostatak tijesta je “košer” za pečenje kruha i drugih proizvoda.
2. Voće
Voće koje izraste tijekom tri godine od sadnje stabla naziva se Orla i nije košer te se ne smije jesti. Ovaj se zakon odnosi kako na Izrael tako i na dijasporu. Ako u vrtu posadite stablo voćke tri godine ne smijete jesti plodove a postoji i poseban proces kojim voće postaje četvrte godine dozvoljeno za konzumaciju (posavjetujte se s rabinom).
3. Izraelsko voće i povrće
Truma i Maaser su nazivi različitih desetina koje se odnose na voće i povrće proizvedeno i Izraelu. Te se desetine moraju dati Kohenu i Leviju. Hrana od koje desetina nije uzeta naziva se Tevel i nije košer za jelo. Ako ste u posjetu Izraelu ili čak ako kupujete izraelske naranče ili rajčice u svom supermarketu, morate provjeriti jesu li odgovarajuće desetine uzete od svega zrnja, voća i povrća.
Tora (Levitiski zakonik, poglavlje 25) kaže da svakih sedam godina moramo prestati obrađivati zemlju u Izraelu. To se naziva Šmita – sedma ili šabatna godina. Plodovi koji rastu na zemlji koja je bila obrađivana tijekom sedme godine nisu košer. Danas, povratkom jevrejske poljođelske industrije u Izrael svi zakoni koji se odnose na Šmita postali su ponovno važeći. I zbog toga, ako kupujete izraelske poljoprivredne proizvode, provjerite jesu li zakoni Šmita bili poštovani.
ZAŠTO DRŽATI KOŠER?
U današnjem modernom svijetu zašto bi se trebali pridržavati propisa o košer hrani?
Naravno, najvažniji odgovor na ovo pitanje je “zbog toga što nam je B-g tako rekao”. Osim toga postoji i praktična, jasno vidljiva korist od držanja propisa o košer hrani u današnje vrijeme:
1) Duhovnost: Tora nas uči da ne-košer hrana ima negativan utjecaj na jevrejsku dušu. Duša je nalik na antenu koja hvata valove duhovne energije. Uzimanjem ne-košer hrane smanjujemo sposobnost duše da “se poveže s duhovnim”. Ova se šteta može popraviti kada osoba ponovno počne jesti košer hranu.
2) Osobni rast: Ako se osoba može disciplinirati da pripazi što i kada jede moći će se disciplinirati i u mnogim drugim područjima života. Kašrut zahtjeva čekanje između konzumacije mlijeka i mesa te zabranjuje konzumaciju određenih životinja i kombinacija hrane. (Čak i kada smo gladni!) Sve ovo usađuje samodisciplinu i pomaže nam da uzdignemo svoju duhovnu stranu tako što ćemo izabrati svjesno a nećemo poslušati životinjske instinkte.
3) Zdravstveni razlozi: Zahvaljujući osobitoj kontroli, košer hrana se smatra zdravijom i čišćom. Poslije klanja provjerava se postoje li upalni procesi na plućima životinje ili neki drugi zdravstveni problemi. Krv koja je idealni medij za rast bakterija se isušuje. Mekušci, školjke, jastozi i rakovi u prošlosti u širili tifus i izvor su urtikarije (bolest kože). Mlijeko i meso se probavljaju nejednakom brzinom i opterećuju tijelo. I, naravno, svinje su prijenosnici trihinoze
4) Moralne pouke: Učimo da ne smijemo biti okrutni – čak ni prema životinjama. Zabranjeno je zaklati majku i njezino mladunče tijekom istoga dana i naravno “ne kuhamo jarića u mlijeku njegove majke.” Ne smijemo odstraniti ud sa žive životinje (što je bila uobičajena praksa prije pojave hladnjaka). Kada koljemo životinju to mormo učiniti izazivajući najmanju moguću bol. Jednako tako, zabrana jedenja okrutnih ptica grabežljivica uči nas da ne smijemo biti okrutni.
5) Tradicija: Jedan od ključnih preduvjeta da jevrejski dom uistinu bude “jevrejski” je poštovanje pravila košer prehrane. Ako je naš dom košer, tada i naša privrženost judaizmu i žrtve koje za to podnosimo postaju trajno utisnuta u duše naše đece. A kako je hrana vrlo često središte društvenih zbivanja, držanjem propisa o košer hrani stvaramo prirodnu prepreku asimilaciji. Za mnoge je ljude most koji povezuje prošlost i budućnost upravo duhovni miris košer kuhinje.
Na koncu konca, ne možemo do kraja pojmiti dubinu zapovijedi držanja košer. Jer, kao što kaže poslovica, kod držanja košer nije sve u okusu…
Napisao Rabin Shraga Simmons
Prevela Dubravka Pleše